"A šta je sa prošlošću?" upita Petar."Ah," uzdahnu baka, "tu vlada . On čuva sve naše uspomene. Ali pazi se Aorista , on je brz i oštar, služi za radnje koje su se desile u tren oka."
Jednoga dana, u njeno dvorište ulete dečak po imenu Petar, zadihan i zbunjen. "Bako," povika on, "moje reči su se posvađale! Ne znam ko koga voli, ko gde ide, niti čija je ovo kapa!" "A šta je sa prošlošću
Nekada davno, u zemlji gde su se reči kovale od sunca i kamena, živela je starica po imenu . Njena kuća nije bila od cigle, već od savršenih rečenica, a krov je bio učvršćen najčvršćim veznicima. "Bako," povika on, "moje reči su se posvađale
Izvede ga u baštu i pokaza na cvet."Vidiš ovaj cvet? To je . On samo postoji i predstavlja se: 'Ja sam Cvet'. Ali, ako želiš da kažeš da ga nemaš, zoveš Genitiv — 'Nemam cveta'. Ako mu ideš u susret, tu je Dativ — 'Idem cvetu'." Izvede ga u baštu i pokaza na cvet
Petar je krenuo kući, okrenuo se i viknuo: "Hvala Vam, bako!""U si me pozvao," nasmeja se ona, "sad si spreman za svet."
Želiš li da istražimo neki poseban deo ove priče, možda ili kako se pravilno koriste padeži u svakodnevnom govoru?